KOPRIVNICA

Grad Koprivnica prvi se puta spominje kao grad početkom 14. stoljeća. Tadašnji ban Slavonije, ban Mikac, svojom poveljom od 3. svibnja 1338.g. odredio je način izbora gradskog suca. Ovu povelju dopunio je 1353.g. herceg Stjepan, brat kralja Ludovika. Njegovim dopunama Koprivnica je dobila povlasticu da gradski sudac ima pravo višeg sudovanja,  tzv. ius gladii (pravo mača), odnosno pravo izricanja smrtne kazne, što je bila povlastica samo pravno najuglednijih gradova. Sudac je sudio uz tzv. iurate – koprivničke građane koji su prethodno položili zakletvu da će pravedno suditi. Ukoliko su bili nezadovoljni presudom, građani su se mogli obratiti vladaru, ali ne osobno nego ih je morao zastupati sam sudac. Godine 1356. kralj Ludovik I. Anžuvinac donio je povelju kojom je Koprivnica postala slobodni kraljevski grad.
	Do stvaranja preduvjeta za razvoj modernog sudstva dolazi tek s reformama carice Marije Terezije, odnosno s dolaskom prosvijećenog apsolutizma. Njezin nasljednik, car Franjo Josip,  1874.g. potvrdio je Saborski zakon o sudačkoj vlasti kojim se sudstvo odvaja od uprave i proglašava neovisnim, a suce imenuje kralj, „konačno i doživotno“.
Dana 14. veljače 1875.g. ban Mažuranić potpisuje Naredbu kraljevsko – slavonsko –dalmatinskog odjela za pravosuđe kojom se osniva šest kraljevskih gradsko-delegovanih sudova sa sjedištima u Zagrebu, Bjelovaru, Varaždinu, Osijeku, Požegi i Vukovaru i 34 Kraljevska kotarska suda, među kojima su Kraljevski kotarski sudovi u Križevcima, Koprivnici i Đurđevcu, a kojima je neposredno viši sud Kraljevski sudbeni stol u Bjelovaru.
	KRIŽEVCI

Zlatnom bulom iz 1252.g. kralj Bela IV. dodijelio je križevačkom Gornjem gradu status slobodnog kraljevskog grada, čime su Križevci dobili brojne, među ostalim, i pravne povlastice, što je omogućilo da grad Križevci postanu jedno od najvažnijih središta sjeverozapadne Hrvatske. Prema Zlatnoj buli, o svim pa čak i o najtežim sporovima (što nije svim gradovima bilo dopušteno) odlučivao je načelnik, kojeg je birao narod. O prizivu na načelnikovu presudu odlučivao je ban. Svjedoci u sporu mogli su biti samo građani Križevaca, a zadržano je staro dokazno sredstvo svjedočenjem cijelog naroda. Povelja također sadrži i odredbe kojima se  novčanom kaznom kažnjavaju oni koji „u srdžbi“  mačem rane drugoga, ali i oni koji slučajno počine ubojstvo.  Gornji i Donji grad Križevci ujedinjuju se tek 1752.g. poveljom carice Marije Terezije.

ĐURĐEVAC

Nakon što je 1871.g. ukinuta Vojna Krajina, na ovim područjima dolazi do uspostave civilne vlasti i uprave i reorganizacije sudstva. Važnu ulogu dobivaju kotari na čijem čelu je kotarski sudac, odgovoran velikom županu. Sjedište kotarske oblasti postaje Virje, dok se sjedište Kotarskog suda smješta u Novigrad Podravski sve do 15. svibnja 1874.g, kada se po naredbi Pravosudnog odjela zemaljske vlade i Unutarnjeg odjela Kraljevske zemaljske vlade seli u Virje. Godine 1875. dolazi do nove reorganizacije sudstva i uprave, te se sud seli u Đurđevac i postaje Kraljevski kotarski sud. Mjesna nadležnost mu je obuhvaćala područje Đurđevca, Virja, Molvi, Jelačićeva (Ferdinandovac), Kloštra Podravskog, Kalinovca i Pitomače, dok mu je Kraljevski sudbeni stol u Bjelovaru bio neposredno viši sud. Prvi sudac bio je dr. Crnković.

LITERATURA:

1. Ernečić, Dražen – Iz pravne prošlosti Koprivnice, Križevaca, Đurđevca
2. službena Internet stranica grada Đurđevca